SEMBERIJA U XVI VIJEKU Prvi turski popis stanovništva i naselja iz 1533 godine spominje selo Četvrtkovište sa svega 13 kuća ,7 samaca i jednim vojnim licem,dok je Bijeljinom nazivana nahija čije sjedište bilo selo Četvrtkovište.Naziv Četvrtkovište je dobilo po danu održavanja pazara(četvrtak).Lokacija ovog sela se podudara sa trgom koji su Turci zatekli prilikom osvajanja ovih krajeva kada dolazi do masovnog bježanja naroda u šume i druge krajeve("Brda",Srem, Srbija,Slavonija).Na taj način možemo objasniti mali broj kuća u popisu sela iako neka sela kao Modran već duže postoje te su ranije imali znatno brojnije stanovništvo.Još nešta svemu ovome treba dodati da se u to vrijeme pod pojmom kuća podrazumjevala čitava jedna zajednica gdje je znalo biti i po pedesetak članova(otac sa više sinova). Sve do 1580 godine Četvtkovište je imalo staus sela da bi te godine carskom naredbom postalo kasaba sa odrđenim pazarnim danom te godišnjim sajmom.Nezna se tačno kada Četvtkovište mijenja ime u Bijeljina ali 1634 se spominje u turskim izvorima kao središte kadiluka.1548 godine u drugom popisu spominje se 17 sela sa 504 hrišćanske kuće i 218 muslimanskih.Neka od tih sela danas nisu pod tim imenom niti se pak mogu ubicirati kao što su Tvrtkovac,Obrova,Mareštica.Pojedina sela iz tog vremena imaju po dva pa čak i tri naziva(Batković ili Mirkovac,Popovi ili Zvonaš selište).Naziv Selište se spominje još kod dva sela a taj pojam u sušini znači napušteno selo što dodatno potkrepljuje ranije navode o pustošenju te ponovnom naseljavanu ovog kraja. Kako se u istom popisu u 12 sela spominju primićuri-zvanje seosko starešine Vlaha stočara kao i čista pravoslana imena stanovništva ukazuje da su Turci u to vrijeme kolonizirali Vlahe. Početkom XVII vijeka Vlasi su se djelimično odselili u dalja granična područja a djelimično prilagodili zemljoradnji i ostali da žive na tom području. U sledećem popisu 1600-1604 godine primjećen je dalji porast stanovništva ali broj sela i dalje ostaje 17. Krajem XVII i početkom XVIII vijeka Semberija je ponovo poprište ratnih sukoba tako mnoga sela ostaju pusta ili gube dio stanovništva.Bijeljina 1716 biva razorena a Semberija od tada pa do 1739 godine pod austrougarskom vlašću.U to vrijeme Crnjelovo nije nastanjeno a Obarska pust kraj dok su Patkovača i Brodac naseljeni.Isti dokumenti tada spominju predio Kuzovrat i selište Kosovac.Prostor od Drine do Obarske i Dvora(Dvorovi) naseljen je uskocima koji su svi «šizmatici»kako je austrija pogrdno nazivala pravoslavce. Oko 1735 spominje se «varoš» Brodac sa 72 kuće i crkvom od hrastovih dasaka. Povratkom Turaka dolazi do stagnacije razvoja sela u ovom kraju i samo narodno predanje govori o pustom kraju i velikim šumama koje doseljenici krče i zauzimaju po begovom odobrenju.Bijeljina tada dobiva polet u razvoju i po turskim izvorima iz 1783 g.spominje se da ima 200 turskih i 15 hrišćanski kuća.Ovi podatci su možda i tačni ako se uzme u obzir da su Srbi na neki načil stali uz austrougare i da se poslije dolazaka Turaka morali seliti iz ovih krajeva.Današnja semberska sela su velika, stanovništvo koje je naselilo Semberiju(razlozi naseljavanja najčešće se navode»ubistvo Turčina»ali moramo tome dodati i ekonomske razloge koji su po mome mišljenju veoma bitni)imalo je veliki natalitet koji je bi svojstven Srbina Semberije do II svetskog rata.Masovno naseljavanje prestaje 1875 god. i poslije su to samo pojedinačni slučajevi sve do ovih zadnjih zbivana u Bosni i Hercegovini kada na prostore Semberije stiže veliki broj izbjeglica iz svi krajeva BIH pa i cijele bivše SFRJ. Tokom I svetskog rata Srbi ovog kraja bivaju mobilisani u austrougarsku vojsku te da veliki broj njih na samom frontu prešao na suprotnu stranu pa tako imamo slučajeve da se našim ljudima gubi trag negdje u Rusiji ili Srbiji i ako uzmemo prepostavku da su neki preživjeli ratna zbivanja može se govoriti o još jednom vidu raseljavanja. Drugi svetski rat biće obrađen u posebnom tekstu ali sada samo da napomenemo da je Semberija ušla u sastav NDH i da dolazi do velikog pogroma Srpskog stanovništva u cijeloj Bosni.Najveći pogrom Srba u Sjeveroistočnoj Bosni se desio na području Janje iz Modrana je u jednoj sedmici odvedeno i pogubljeno 26 najuglednih domaćina(u posebnom tekstu biće detaljnih navoda i podataka o ovim događajima). ODNOS SEMBERIJE I SRBIJE (odmazda austrougarske) Narod Semberije uvjek je bio u veoma čvrstim vezama sa Srbijom zajedno se borilo pomagalo i stradalo.Poznati su primjeri iz istorije kada Knez Ivo od Semberije skuplja blago i otkupljuje raju zarobljenu u I srpskom ustanku. Pred sam I svetski rat srbi iz Modrana(Milovići i još neki)prilaze organizaciji «Mlada Bosna» i učestvuju u antentatu na princa Ferdinanda.Zbog toga i veoma čvrsti veza sa Srbijom nisu izostale ni odmazde austrougarske vlasi prema stanovništvu Semberije,koje je ona smatrala neprijateljskim.Tako je u ratnim danima čitavo stanovništvo Modrana bilo internirano nekoliko dana «begovim konacima»(modranskom ljetnikovcu bega Vidajića).Razlog ovakog postupka bio je što jedan Modranac(Gojić)rekao austrougarskim doušnicima preubučenim u uniforme srpskih vojnika da su Modranci za Srbiju.Vlasti su prevarenog Modranca objesili na ulazu u selo a zatim pristupili represalijama nad cijelim selom. IME SEMBERIJA *Semberija čisto narodni naziv za ovu oblast.Ni u srednjem vijeku ni u turskoj administraciji a ni docnije ova oblast zvanično nije nazivana tim imenom ni u cjelini ni djelimično.Zbog toga naziv Semberija se ne spominje u pisanim izvorima pa se ne može tačno odrediti kada i kako je nastalo. *Značenje imena Semberija privlačilo je naučnike od Vuka Karadžića do naših dana.Dugo vremena u nauci je bilo usađeno Skarlićevo mišljenje da je naziv Semberija u vezi sa turskom riječi «zenberedži»(janjičari sa samostrelom).Po mišljenju M.Budimira naziv Semberija potiče od arabanaške riječi «sember»(saveznik-drug).M. Filipović ime Semberija je moglo nastati mnogo ranije XVI vijeku kada se tim krajem naselili Vlasi i ono je uspomena na njihovo društveno ekonomsko stanje uopšte ili uža grupa «sebara-sembera među njima».Odnosno ime semberija je nastalo od riječi»sember» kako su se u XVI vijeku nazivali Vlasi težaci. *Ime Semberija je najvjerovatnije Mađarskog porijekla i vezano je za vrijeme XII-XVI vijeka kada je ove krajeve povremeno držala Ugarska kraljevina a Srem i Slavonija redovno ulazili u njen sastav.»Szembe»(čita se sembe) na mađarskom znači preko puta,naspram,napramo.Treba se sjetiti da se «prečanima»nazivaju stanovnici oblasti uz Savu gledani iz Bosne(odnosno iz Srbije).Slovenizirana mađarska riječ je dobila nastavak «ija»(kao na primjer Šumadija)zemlja šuma i ona bi u slobodnom prevodu značila»zemlja preko Save».Semberija stvarni pandam Sremu ne samo geografski nego sastavom zemljišta,načinom života i rada te je nesumljivo mogla izvući svoje ime iz ove mađarske riječi. NOVE SEOBE Iz svih ratnih zbivanja i stradanja narod BiH nije izvukao nikakve pouke pa se istorija po ko zna koji put ponovila u svom najkrvavijem obliku.Početkom 1992 godine,tačnoje aprila mjeseca na prostoru Semberije počinu međunacionalna prevranja ali i prvi sukobi koji su doduše jako kratko trajali i sa relativno malim brojem žrtvama ali sve ono što se kasnije dešavalalo bio je jedan dug crni dan bolje reći noć.Međutim Bijeljina je brzo bila daleko od ratnih poprišta pa je to stvorilo idealno utočište za brojne srpske izbjeglice tako da je Semberija udvostručila svoj broj stanovnika.Formirana su čitava nova naselja(kod Janje) a sama Bijeljina se spojila sa okolnim mjesnim zajednicama.Sa tim procesom tekao je paralelno proces odlaska muslimanskih porodica sa ovog prostora. Ja se iskreno nadam kao čovjek da će to neko realno zabilježiti u istoriskim zapisima i sprečiti sve od zabrava.